Opatijska planinarska obilaznica

Posljednjih su godina planinarska društva iz Opatije i Lovrana, u suradnji s Gradom Opatijom i Javnom ustanovom „Park prirode Učka“ (dalje: JU „PP Učka“), učinila mnogo za popularizaciju planinarstva na Učki. Očišćeni su zarašteni putovi koji vode iz opatijskog primorja u zaleđe Učke, obnovljene su markacije, postavljeni su novi pregledni zeleni putokazi (za turiste), klupe za odmor i obavijesne ploče. Planinarsko društvo „Opatija“ (dalje: PD „Opatija“) stavilo je ponovno u funkciju zaboravljenu pješačku stazu iz središta Opatije do Planinarskog doma „Poklon“, kojim upravlja, a JU „PP Učka“ otvorila je nekoliko edukativnih staza. Te pojačane aktivnosti pridonijele su porastu broja ljudi koji se kreću obroncima Učke.

Za svoj 60. rođendan PD „Opatija“ napravilo je korak dalje počevši intenzivno raditi na povezivanju jednim jedinstvenim putom svih vrhova koji okružuju Opatiju. Tako je nastala Opatijska planinarska obilaznica (dalje: OPO), koja ima petnaest kontrolnih točaka (dalje: KT) i obuhvaća deset vrhova u masivu Učke i Ćićarije, a to su Veprinac (crkva Sv. Marka), Orjak, Majkovac, Zvoncev vrh, Budišinac, Brložnik, Orlove stijene, Crkveni vrh, Vojak i Pećnik. OPO je osnovana s ciljem da promovira manje poznate vrhove u opatijskom zaleđu, pa među njima ima i onih koji su prvi put markirani. Osim vrhova OPO obuhvaća i Planinarski dom „Poklon“, Lovačku kućicu „Brdo“, atraktivan slap Rečinu te naselja Opatiju i Poljane. Na svim KT-ima postavljeni su metalni pečati, a na većini vrhova metalne kutije. Na KT‑ima nema jastučića za žigove pa treba ponijeti vlastiti. Pri vrhu svakog žiga nalazi se oznaka OPO‑a, ispod nje piše nadmorska visina KT-a, a na dnu i njezin naziv. Žigovi vrhova imaju oblik trokuta, a žigovi ostalih KT-a oblik kvadrata.

OPO je duga 45 km, uključuje 15:30 sati hoda, a može se proći za dva dana hoda, s mogućnošću noćenja u Planinarskom domu „Poklon“, koji je planinarima otvoren vikendom i praznicima. Vrijeme prolaska nije ograničeno. Planinari koji vrše obilazak u etapama mogu se približiti pojedinim KT-ima koristeći se autobusnim vezama prema Veprincu, Poljanama i Poklonu.

OPO većim dijelom zalazi u granice Parka prirode „Učka“, a u Vodiču i dnevniku (dalje: Dnevnik) navedeno je u opisu puta kada se ulazi u područje PP-a i kada se ono napušta. Na terenu nema posebnih obavijesnih ploča koje na to upućuju.

OPO se odlikuje raznolikošću i kontrastima, svaki obilaznik pronaći će za sebe nešto zanimljivo. S jedne strane stoji nekoliko prvorazrednih vidikovaca (Vojak, Pećnik, Veprinac), dok su s druge strane šumoviti vrhovi bez vidika (Budišinac, Orlove stijene) zanimljiva reljefa. Na trasi OPO-a naletjet ćemo i na kraće stjenovite terene (Brložnik, Zvoncev vrh, Budišinac), gdje planinar treba pokazati spretnost, a najuzbudljivije će biti na dionici Brložnik – Orlove stijene.

Još više vještine potrebno je na atraktivnoj stazi uz kanjon Banine prilikom prelaska potoka. Ponekad ima dosta vode, pa treba preskakivati s kamena na kamen ili uzmaknuti sa staze, a može se desiti da je staza neprehodna (postoji zaobilazna varijanta). No ta ista staza može se bez problema proći u ljetnim mjesecima, kad je korito suho ili ima malo vode: umjesto žubora vode, slapova i brzaka uživat ćemo u tišini i debeloj hladovini.

Trasa obuhvaća nekoliko strmih dionica (npr. Poklon – Crkveni vrh, Vedež – Orjak), čak i jednu strmu dionicu bez „prave“ staze (Majkovac – Zvoncev vrh), zatim blage i zavojite dionice (Vedež – Majkovac, Tunel – Pećnik) kao i jednu potpuno ravnu dionicu (šetnica Poljane – Opatija), gdje će nas iznenaditi koliko dugo hodamo po istoj nadmorskoj visini.

Ako tko voli povijest, dovoljno je da pođe kamenim stubama od ulaza u Stari grad Veprinac do crkve Sv. Marka, gdje se na svakom koraku osjeća nostalgičan duh prošlih vremena (kao da je vrijeme stalo). Veprinački pjesnik Josip Stanić zapisao je u stihovima: Veprinac je „samo dva prsta do neba“.

Ako se ide pješice iz Opatije na Veprinac, nailazi se na obavijesne ploče uz stazu iz kojih je vidljivo da je ova staza, koja danas isključivo služi u turističke svrhe, nekad služila stanovnicima veprinačkog kraja za obavljanje svakodnevnih poslova (mljekarice, nošenje drva i sijena i sl.).

OPO se može prelaziti tijekom čitave godine. Istina, katkad zimi snijeg donosi nevolje, ali problemi sa snijegom javljaju se tek povremeno. Vrhove Pećnik, Orjak, Majkovac i Veprinac preporučujemo baš zimi – zbog vidika. Jedino treba izbjegavati po snijegu dionicu Brložnik – Orlove stijene zbog opasnih jama, a također i prolaz kanjonom Banine po kišovitu vremenu.

Za obilazak OPO-a preporučujemo zemljovid Ćićarije u izdanju Hrvatske gorske službe spašavanja u mjerilu 1:25000 (izdanje iz 2014.), a od velike koristi bit će zemljovid JU-a "PP Učka" u mjerilu 1:30000 (izdanje iz 2008.) te opis puta i zemljovid izdani u ovom Dnevniku.

 

Boris Petrić

---