Povijest Društva

Inicijativna skupština za osnivanje Planinarskog društva „Opatija“ (u nastavku: Društvo) održana je 11. prosinca 1950. godine, što je i ovjekovječeno upisom upravo te godine u znak i pečat Društva. Taj se dan slavi kao Dan Društva i već se tradicionalno povodom njega upriličuje posebna završna godišnja svečanost.

Društvo je službeno osnovano (upisano u registar udruga) početkom 1951. godine na inicijativu 59 prijatelja i zaljubljenika u prirodu iz Opatije. Prvi je predsjednik Društva pok. Petar Zupančić, koji je desetak godina bio aktivni predsjednik, a kasnije i doživotni počasni predsjednik. Prvi tajnik i začetnik akcija bio je Aleksej Červar, koji je odredio prve konkretne zadatke i ciljeve Društva.

Od samog početka članovi Društva okupljaju planinare i zaljubljenike u prirodu svih uzrasta te surađuju s brojnim drugim društvima i udrugama. Godinama rade na održavanju i obilježavanju staza i putova na Učki i Ćićariji. Pok. Tihoraj Jelušić najzaslužniji je za izradu karte i panoa s ucrtanim planinarskim stazama po obroncima Učke. On je ujedno svoje iskustvo i ljubav prema hodanju prenosio na druge, a posebno mlađe planinare. Sa suprugom Ernom sustavno se angažirao na radu s djecom te su oboje u jednom razdoblju vodili izlete za djecu u ritmu od čak jednom tjedno.

Dok se počelo sa skromnijim aktivnostima, već od 1954. počinju veći organizirani pohodi na zahtjevnija odredišta (Kamniško-Savinjske i Julijske Alpe, Velebit itd.), a manje skupine sudjeluju čak u ekspedicijama na istaknute svjetske vrhove (Mont Blanc, Grossglockner, Ararat – Boris Križan kao član riječke ekspedicije, Kilimanjaro). Iz godine u godinu rastao je broj izleta, posjećenih vrhova, uspona, ali i planinara. Tako je 1981. godine društvo brojilo oko 600 članova, što je bio velik uspjeh.

Posebno mjesto u povijesti Društva predstavljaju organizacije dječjih reduta, od početka 1970-ih, najprije nekoliko godina zajedno s PD-om „Kamenjak“, a kasnije dugi niz godina u samostalnoj organizaciji sve do početka 1990-ih. Te su redute bile jedinstven i originalan projekt Društva, pri čemu se svojim angažmanom posebno istaknula Jolanda Stermečki, a nakon nje organizaciju preuzima Marica Juretić, dok je Livio Grozić bio njen dugogodišnji voditelj i važna osoba u cjelokupnoj organizaciji.

Kasnije se broj članova osjetno smanjivao, i to naročito mlađih. Najteži se udarac dogodio nakon smrti bračnog para Jelušić, koji je uporno radio na okupljanju školske djece, uključivanjem u sve aktivnosti i odgajanjem u duhu ljubavi prema planinama, kada je taj rad s omladinom naglo zamro. Kasnije se nastojanjem dugogodišnje predsjednice Marice Tomaško nastojao obnoviti rad s djecom i omladinom kroz osposobljavanja za orijentacijska natjecanja, čiji su rezultati bili prvi uspjesi i prve medalje na natjecanjima na Samoborskom gorju, Učki, Platku i drugdje.

Od početaka Društvo je kontinuirano radilo na organizaciji društvenih izleta. Uvijek je imalo impresivan broj članova, koji se sa rastom i smanjivanjem naposljetku ustalio na broju od oko prosječno 300 članova.

Nekada je Društvo održavalo dva planinarska doma (Lisina i Poklon), no za članove posebno značenje ima Planinarski dom "Poklon", koji su članovi vlastitim trudom gradili četiri godine i naposljetku ga svečano otvorili 12. rujna 1965. godine. Otada Dom kontinuirano služi planinarima i svim zaljubljenicima u prirodu.

Treba istaknuti da je neovisno o izmjeni intenziteta u aktivnosti Društva kroz godine, bivajući nekoliko desetljeća predsjednicom, Marica Tomaško uspjela očuvati kontinuitet Društva omogućujući mu tako jednu impresivnu tradiciju koja ga svrstava među najstarija društva u Hrvatskoj.

Društvo doživljava svojevrsnu renesansu početkom 21. stoljeća, kada predsjednik Damir Barić odlučuje intenzivirati aktivnosti, osnažuje stručni kadar nužan za edukaciju i kvalitetno vođenje izleta te promocijom i osobnim angažmanom Društvu osigurava ponovno velik broj članova koji ga svrstava među najveće udruge na području Grada Opatije. Treba istaknuti da je uz pomoć tajnice Mirjane Brumnjak uspio za svoga predsjednikovanja Društvu osigurati sve formalno-pravne karakteristike nužne za kvalitetan rad ozbiljne udruge i gradnju modernog planinarskog društva sa svim formalnim i osnovnim sadržajnim elementima, što je pružilo osnovicu njegovu daljnjem razvoju.

Na tu su se bazu oslonili njegovi nasljednici, prije svega Mirjana Brumnjak kao nova predsjednica, sa suradnicima koji su krenuli u još snažniju promociju, širenje aktivnosti i podigli Društvo na onu razinu kojom se uvrstilo među najkvalitetnije planinarske udruge u Hrvatskoj. To najbolje potvrđuju dva najviša priznanja Hrvatskog planinarskog saveza: za najboljeg upravljača planinarskog objekta u 2013. godini te za najbolje planinarsko društvo u 2015. godini.

Ta je priznanja Društvo zaslužilo brojnim kvalitativnim pomacima, od kojih se posebno ističu četiri dimenzije. Prije svega to je bilo na planu izrade godišnjih planova društvenih izleta te inzistiranja na njihovu redovitu i kvalitetnu održavanju te edukaciji vodiča, što je naposljetku okrunjeno i osnivanjem Vodičke sekcije, koja posebnu brigu vodi o toj domeni. Rad na edukaciji vodiča i posebna skrb oko društvenih izleta postali su zaštitni znak Društva, čime se članovi posebno ponose. Društvo je od 2010. preuzelo i organizaciju Memorijala Andrije Petrića kao posebnu brigu.

Zatim je tu skrb oko planinarskih puteva, kojih je danas čak 26 u nadležnosti Društva, osnivanje planinarske obilaznice te suradnja oko izrada zemljovida koji se tiču tog prostora, a što je okrunjeno osnivanjem Markacističke sekcije. Najveći ponos Društva zasigurno predstavlja Opatijska planinarska obilaznica, otvorena 2014. godine, koja je uokvirila atraktivne planinarske mogućnosti liburnijskog zaleđa u jedinstvenu kružnu planinarsku obilaznicu.

Ne mogu se zaobići napori oko Planinarskog doma „Poklon“: rad na uspostavi organiziranog sustava dežurstava, promocija Doma kao društvenog prostora održavanjem brojnih manifestacija, ulaganja i trajna skrb koji su kulminirali njegovom temeljitom obnovom 2014. godine. Sve je to okrunjeno osnivanjem posebne Domarske sekcije, kojom bi se ta skrb trebala dodatno regulirati i ojačati.

Posljednja, no ne manje važna, ideja je obnove rada s mladima na tragu bogate tradicije Društva. To je urodilo uspješnim organiziranjem i realizacijom Prve male planinarske škole 2016. godine, pri čemu se rad s djecom postavlja kao novi imperativ i prostor za jasne kvalitativne pomake u radu Društva.

Novo je godišnje priznanje Hrvatskog planinarskog saveza uslijedilo 2016. godine kada dvoje članova Društva dobiva priznanje za najveći doprinos planinarskoj udruzi.

Igor Eterović

---